Proizvodnja krčkog pršuta obiteljsko je nasljeđe u obitelji Vjekoslava Žužića. Za to postoje i zapisi, opet iz samostanske arhive franjevaca na Košljunu. Poznato je naime da pedantni franjevci svakodnevno zapisuju događanja u samostanu. I tako već više od 500 godina. U ekonomskim zapisima tako stoje podaci da je djed Vjekoslava Žužića od ranih 20-ih do kasnih 70-ih godina dvadesetog stoljeća redovito, najmanje jednom godišnje donosio braći franjevcima jedan pršut kao ispunjenje zavjeta da će to činiti ako mu svinje prestanu ugibati. Tako je i bilo, čudo se dogodilo a još jedna zanimljivost povezuje fratre franjevce s Košljuna i obitelj Vjekoslava Žužića. Naime Stjepan Žužić, djed Vjekoslava je sa sobom na Košljun vodio svog unuka Stjepana Žužića, Vjekoslavovog rođaka, koji se kasnije zaredio, postao fratar i danas je franjevac na Košljunu. Ova se tradicija prenosila s koljena na koljeno pa je tako došla i do Vjekoslava Žužića. On je od svog oca učio tajne obrade svinjskog buta i proizvodnje vrhunskog pršuta. 2013. godine odlučio se je za veliki pothvat – izgradnju suvremenog pogona za obradu i zrenje krčkog pršuta na tradicionalan, manufakturni način. Tako je nastala Kuća krčkog pršuta.
Pet godina ranije započeo je težak proces zaštite izvornosti, zemljopisnog porijekla za Krčki pršut. U službenom listu Europske unije od 14. travnja 2015. godine objavljena je provedba uredbe Europske komisije (EU) 2015/580 od 26. ožujka 2015. o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (krčki pršut ZOZP).
Tako je Republika Hrvatska dobila prvu oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla odnosno prvi proizvod – krčki pršut čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom EU tržištu. Republika Hrvatska dobila je svoj prvi zaštićeni poljoprivredni proizvod zahvaljujući viziji i upornosti Vjekoslava Žužića i očuvanoj tradiciji njegovih predaka.
